Banjalučka književnica Aleksandra broćeta izdala je još jedan roman, pod nazivom “Sidro”. recenziju je pisao Miladin Berić.
Na početku je potrebno reći da bez obzira na činjenicu da je roman „Sidro“ logičan nastavak prethodnog Broćetinog romana „Vjerujem“, s obzirom i na junake i naglavnu priču romana, on se može posmatrati i može da stoji, kao potpuno nezavisan.
Naime, u ovom romanu težište je bačeno na potomke glavnih junaka iz prethodnog romana i njihove sudbine, tako da su oni, sa izuzetkom Grka Stergiosa maltene epizodni junaci. Autorka nas u predgovoru veoma kratko i jasno podsjećana glavne likove, njihove osobine i nadanja, tek da oni koji nisu čitali „Vjerujem“ ne budu uskraćeni za bilo šta.
Naravno,„Sidro“ je kao i prethodno Broćetino ostvarenje, prvenstveno roman vjere, jer Aleksandra Broćeta, bar za sada, jedino takve romane i može da piše. Romane zasnovane na vjeri, pošto je za nju vjera i u stvarnom životu osnov bitisanja. Sudeći po obimu oba ova romana spadaju u moderne kratke romane koji obiluju radnjom i danamikom, i koji lakoćom izraza imaju svoje vjerne čitaoce. Dešavanja idu kao na traci, i to uglavnom hronološkim redom, sem kada autor misli da je nekakav događaj potrebno dodatno objasniti. Kao što smo već naglasili u romanu„Sidro“ pratimo daljnju sudbinu jednog dijela likova koji su osvjetljeni u „Vjerujem“s tim da je radnja najvećim dijelom oslobođena ranijih, epizodnih dešavanja.